Tragovima neke čudne istine

Stvari, gotovo uvijek, nisu .....

Time to say goodbye

Došlo je vrijeme rastanka.

Znate, mnoge stvari u našem životu ovise o entuzijazmu, želji i upornosti koju nosimo u sebi. Jednom sam sav sretan izmislio jednu igru s kartama o kojoj sam prethodno stalno razmišljao. Jedva sam čekao da vidim kako će funkcionirati. Međutim, u kratkom roku sam je vidio potpuno besmislenom i glupom i pitao sam se kako sam uopće došao na tu ideju da je osmislim.

Što se dogodilo? Moja želja je splasnula. Očekivao sam nešto genijalno, i kako je moje uzbuđenje raslo, tako se bližilo svom vrhuncu - točki razočarenja.

Ovaj je blog jedan od mojih neuspjelih ideja. Isprva sam rado pisao i dijelio s vama različite stvari, priče, informacije. Kasnije mi je pisanje već postalo opterećenje, da bih konačno shvatio da to nije za mene. Većinu osmog mjeseca sam bio na ljetovanju, bez pristupa internetu. Želja za održavanjem bloga na životu sasvim je nestala.

Ovo je moj predzadnji post, a u posljednjem ću vam ispričati još jednu priču za kraj.

Lutanje

Proteklo je vrijeme bez mojih postova, to vrijeme će se i nastaviti jer odlazim uskoro od kuće i neće me biti veliki dio osmog mjeseca.

Svima koji ste tu odajem jedan od mojih najstarijih pjesničkih uradaka. Poseban je zato što je to jedina pjesma u obliku soneta. Takva je forma nastala sasvim slučajno, a pjesma je postala jedna od meni osobno najdražih.




Od djeteta do zvijezda

Gledao sam ptice kako lete
I sjaj u tamnim noćima
Gledao sam tebe, malo dijete
Biser u tvojim očima

Sanjao sam zlatnu ruku tvoju
Ali to nisi ni shvatila
Ponudio sam ti ljubav svoju
Ali je nisi prihvatila

Ponudio sam ti prijateljstvo
Sretna sada ti si
Blizu svog si gnijezda

Tebi je ipak uz mene mjesto
Dijete više nisi
Postala si zvijezda

Dužina ili pravac?

Sjedim i razmišljam.... Koji klinac da napišem?!

Srijeda... jedna obična srijeda. Što se danas dogodilo? Nating spešl. Ali evo, ipak:

Udaljen sam s jednog foruma, jer sam raspravljao o temi kojoj tamo nije mjesto. Zamislite, ja, koji sam se deklarirao kao miran čovjek, uzoran građanin, koji se ne da isprovocirati, baš ja sam pao na tom "testu", tj. reagirao na jedan komentar, na jednu sitnicu...

Evo, da vam kažem, iako vas ne zanima: tema je matematika!



A radi se o dužini i pravcu i njihovim oznakama!

-samo slovo a označava pravac, to recimo svi znamo
-oznaka AB sa crtom iznad označava dužinu koja je omeđena tim točkama, jel tako? slažete se?
-a oznaka AB bez ikakve crte označava pravac koji prolazi tim točkama!

Eto, to je sve, hvala što ste me saslušali :)

Uglavnom, dvoje ljudi mi je tupilo da je AB dužina, a ne pravac.... Zamislite, kad vas jedna starija ženska oslovi sa "micek, slušaj..."

Poludim na to. A ne znam zašto. Evo sad mi je smiješno. Ženska mi može biti mama, a ja sam joj uzvratio sa "micekice...." :))) Pa, nek si misli. Ona će mene učiti matematici!

Sutra vam javim kako je prošlo jer mi "kazna" traje jedan dan ;) Znate što, riskirao bih doživotnu da obranim čast matematike... hehe.

Evo vam jedan vic za kraj, tako da se ipak malo nasmijete (nadam se da vam nisam dignuo tlak s matematikom ;))

Dolazi Mujo u park, i vidi Hasu kako sjedi na klupici pa mu kaže:
-Šta je, bolan Haso, sjediš i razmišljaš, a?
-Ma jok, samo sjedim...

Enjoy the life, peoplesi! :)

Tko ne želi biti milijunaš?

Ajde da promijenim temu za promjenu...
Ionako sam dotičnoj (inače mrzim ovu riječ- dotičnoj..) osobi poslao sms! Savjetujem vam isto ;)

Dakle, tko ne želi biti milijunaš/ica?



Što to znači- sjesti pred Tarika i cijelu našu javnost i odgovarati na pitanja.... Znam neke koji se ne bi ni za što pojavili na TV, ne bi ni sjeli u publiku kao pratnja, a kamo li u onaj "vrući stolac".



Imam doma knjigu, a i igru s onim karticama, znate, za TŽBM. Baš je fora! Realno, meni uspije jednom u deset-petnaest puta preći drugi prag. Tako da nisam baš neki znalac. Ali baš da se idem na pravom milijunašu okušati?? Teško! Iako, svatko bar jednom pomisli kako bi bilo...

Ljudi, postoji jedna uskovezana tema za ovu, a to je tema opće kulture. Što je to opća kultura, što sve spada tu? Je li opća kultura, jednostavno rečeno- ono što bi svatko trebao znati? Eee, toga se bojim... Tu sam vam ja jako loš. Jednom sam iz geografije (ne zemljopisa!) znao ama baš sve što sam trebao znati iz gradiva koje smo učili, ali profesor me pitao onako usput nešto općenito o 2.svjetskom ratu, nisam znao i dobio sam 2. Nemojte se pitati zašto sam dobio 2.. čovjek je bio dobre volje taj dan.



A sad povratak na početnu temu. Najteži dio kod odgovaranja u dotičnom (grrr...) kvizu meni često znaju biti prvih 5 pitanja. Znate, one glupe poslovice koje svatko zna.... E, pa ja ih ne znam! Kad god igram radi zabave, cilj mi je prijeći prvi prag, onda sam miran.

"Tresla se brda, rodio se..."

Što ja znam što ili tko se rodio?! Miš! Da, miš, sad mi kažeš.... Ali ljudi moji dragi, otkud da ja to znam ako nisam nigdje čuo...... Ovakvih primjera ima puno, pa se neću više blamirat (jel se tako kaže? ;))

Znate li vi sve iz opće kulture?

Budite pozdravljeni....

Ima nas još

U vašem životu sigurno postoji nešto veoma posebno, nešto jako važno, nešto što se ističe, što je iznad svega ostalog. Za mene je to upravo taj predivan osjećaj i siguran sam da nas ima puno jednakih po tom pitanju. S tom razlikom da ja možda pretjerujem pa mi čak nije jednostavno izgovoriti tu riječ.

E pa, ovo je posvećeno svima koji smo, recimo to jednostavnim riječnikom (onim svima razumljivim) - nesretno zaljubljeni. Heh, nema li ljepšeg trenutka od onog kad osjetiš da ti je netko ukrao nešto, da je tu u tebi, kad se sjetiš da taj netko negdje postoji?

Ma, nije važno gdje je taj netko sad... Nije važno misli li na nas. I sve zaboravi, vjeruj mi, ništa nije važno! Samo uživaj u tim mislima dok još možeš :)




Ljubav ne spomeni dvaput

Korak je za mene put
Svaki potez, svaki pokret
Jedan sekund je minut
Sunca krug i Zemlje okret

Vječna vatra nekom gori
Nekog orden časti čeka
Za sreću tko se sam izbori
Pripada mu slava vijeka

Javite se, koji tu ste
Meni slični, dajte ruku
Draga braćo, mile sestre
Podijelimo našu muku

Ona je za mene sveta
Ali nisam i ja za nju
Kad me gleda, kraj je svijeta
Živim noću, sanjam danju

Prijatelju, mi je znamo
Al' nam neće stati na put
I njeno ime poštujemo
"Ljubav" ne spomeni dvaput

Nema mene u njenom letu
Bio dobar ili loš
Nisam jedini ja na svijetu
Ima nas još...

Ljubavni jadi

Mala stvar

Vidim tugu u dubini
Čujem plač u tišini
I bistre rijeke skriven čar
Pusto nebo i zvijezda par

Tko to krade moje blago
Ono što je srcu drago
Jedna sasvim mala stvar
Iz tuđih ruku primaš dar

Dok se kiša s vjetrom bori
Na drugom nebu oblak gori
Dok se od samoće branim
Njemu s tobom idu dani

Jedno dijete suzu pušta
Svoje gnijezdo sad napušta
Putuju sa vjetrom ptice
S onim što ti dira lice

Čijem oku, tugo, težiš
Slatka muko, zašto bježiš
Pjesma nikom ne da mira
Samo meni još ne svira

Ima li spasa?

Prekjučer sam na povratku s kupanja sreo mačkicu na cesti. Stajala je nasred puta i gledala negdje, tko zna gdje...

Prolazeći kraj nje, samo sam je podignuo jednom rukom, pazeći da je ne ozljedim. Mijauknula je.

Spustio sam je, pomilovao i vidio da joj je jedno oko zatvoreno. Gladna, žedna, iscrpljena, umorna svojim jadnim malim, kratkim životom... Jadnica :(



Prijatelj se približio i sagnuo nad nju kao i ja. Nismo joj mogli ništa dati, jer nismo imali. Ni kapljicu nečega, mlijeka ili sl., niti mrvicu kruha... :((

Ljudi moji, da bar mogu reći da je mijauknula! ...Ona je cvilila... Morali smo je ostaviti.

Nakon par metara sam zastao i opet čuo isti zvuk. Okrenuo sam se prema njoj, ona je u prvi tren stala, a onda krenula prema meni, u nadi da ću joj dati bilo kakvu hranu, počela se motati oko mojih nogu, lizati mi tenisice.. Isuse :(

Rekao sam joj da joj ne mogu ništa dati, ali me nije čula. Onda sam joj tihim glasom rekao da mi je jako žao, i mislim da me shvatila.

Napustili smo je, i nakon prvog zavoja se više nismo ni morali okretati jer je nije bilo. Mogao sam se samo pomoliti da njenim patnjama brzo dođe kraj :(

Kako je život okrutan.

Vidite li anđela?

Svakoga od nas prati anđeo. I ne mora biti točno da ga ne vidimo, ne čujemo, ne znamo... Možda je to upravo onaj kojeg zovemo najboljim prijateljem ili prijateljicom. Možda nam je to netko jako blizak.

Evo moje zahvale osobi koja je oduvijek bila uz mene.



Samo je jedan anđeo

Samo je jedan anđeo
Što svuda će me pratiti
U misli sam ga sakrio
Da ga se uvijek mogu sjetiti

Noć i tama padaju na dlan
Spustio se nemir tiho u moj san
Uz anđela me nikad nije stah
I sav se mrak pretvara u prah

Tvoja je tuga moja najjača bol
Tvoja je sreća za mene najveća
Moj si prijatelj, ja tvoj čuvar
Primi moje stihove na dar

Ako sam pogriješio, ti mi oprosti
Tvoji su osmijesi moje radosti
Anđele, hvala ti
U srcu ću te čuvati

Koliko ste (ne)sretni?

Postoji još jedna istina do koje nije lako doći. Radi se o udaljenosti ili blizini sreće.

Bolje je nemati sreću nego je imati.

Zašto? Evo zanimljivog stajališta: što ste dalje od sreće, to ćete se bolje i brže priviknuti na nesretan život i lakše ćete prihvaćati okolnosti takve kakve jesu. Sreća vam neće biti potrebna.

A opet, ako imate sreću, držite je u rukama, onda ćete teže prihvaćati nesreću. Bojat ćete se da ne izgubite to vrijedno što držite u rukama, bojat ćete se nesreće.

Ipak, najvažnije je biti svjestan svega što je blizu nas, cijeniti ono što imamo...




Ne mogu te izgubiti

I sva sreća ovog svijeta
Što ne dozivaš mi ime
Što te nema ovog ljeta
Što bez tebe idu zime

I sva sreća i sva tuga
Neće stat' u dvije riječi
Od sjevera pa skroz do juga
Preko istine ću prijeći

Sakrit ću te, nećeš znati
Koliko sam te volio
Pobjeći ću, nećeš shvatit'
Za tebe sam se molio

Da mi te je vidjet' samo
Pa da mogu sklopit' oči
Baš dobro da si tamo
Gdje ja nikad neću moći

Uzalud se k tebi spremam
Neću se usuditi
I sva sreća da te nemam
Ne mogu te izgubiti